Dojmovi s Europskog prvenstva još se nisu slegli, a naš reprezentativac Mateo Maraš već se vratio klupskim obvezama u PSG-u. U velikom razgovoru otvorio je dušu o svemu, od trnovitog puta do bronce do kontroverzi koje su pratile proslavu u Zagrebu
Slavlje je bilo veličanstveno, ali ga je zasjenila rasprava o glazbi na dočeku. Mateo Maraš, jedan od junaka bronce, po prvi je put razjasnio situaciju koja je podigla toliko prašine, naglasivši kako je politika nepotrebno bačena u prvi plan. “Mi se stvarno tim stvarima nismo bavili. Radili smo svoj posao i nismo htjeli da se politika umiješa u sport. Žao mi je što je takav uspjeh zasjenila politika, kojoj nema mjesta u sportu”, izjavio je Maraš, otkrivši pritom ključan detalj. “Mi u svlačionici slušamo stotine pjesama koje nas motiviraju. Bilo je tu i drugih pjevača s kojima smo se čuli, koje smo zvali. Drago mi je da je na kraju sve prošlo u najboljem redu i da je narod mogao uživati”, poručio je, ocijenivši doček na Trgu predivnim, upravo onakvim kakav su i željeli.
Put do postolja bio je popločan ne samo sjajnim igrama, već i prkosom. Malo je poznato da je jedan od glavnih motivacijskih okidača bio članak danskog rukometnog analitičara Rasmusa Boysena, koji je predvidio da će Hrvatska biti razočaranje turnira. Taj tekst postao je njihovo pogonsko gorivo. “Članak je bio zalijepljen u hotelu. Svako jutro dođeš na kavu i prvo što vidiš je to, ‘disappointment Croatia’. Jednostavno se stopiš s time”, priča Maraš kroz smijeh, dodajući kako prema novinaru nije bilo zle krvi, ali da je tekst poslužio kao savršen poticaj da mu dokažu suprotno. Taj hrvatski inat nosio ih je kroz najteže trenutke, a bilo ih je mnogo.
Osim s protivnicima, reprezentacija se morala boriti i s katastrofalnom organizacijom prvenstva. Maraš ne skriva ogorčenje prema EHF-u, posebno zbog nerealnog rasporeda koji je ugrožavao zdravlje igrača. “Ma strašno. Pobijediš Sloveniju i nemaš se kad radovati jer te za 20 sati čeka nova ključna utakmica. Igrati praktički osminu finala i četvrtfinale dan za danom je apsurdno i opasno”, kritičan je Maraš, prisjećajući se fotografije koja je obišla Europu, na kojoj iscrpljeni igrači spavaju na podu autobusa tijekom petosatnog putovanja uoči polufinala. “Problem je što ti već sutra igraš polufinale. Nije bilo pošteno da neke ekipe imaju dan ili dva više odmora i ne moraju putovati, dok se mi vozimo satima”,
Unatoč svemu, momčad je pronašla snagu. Iako ih je početni šok protiv Gruzije dobro prodrmao, stvarna prekretnica dogodila se nakon pobjede nad moćnim Islandom u drugom krugu. “To je bio taj trenutak kad smo se pogledali u svlačionici i rekli ‘možemo daleko’. Ta pobjeda nas je digla i nabrijala, napunila samopouzdanjem”, prisjeća se desni vanjski PSG-a. Opisao je i kako se u hotelu, koji su dijelili sa Šveđanima i Islanđanima, atmosfera stalno mijenjala: “Stalno su se miješale emocije, vidjelo se tko je pobijedio. Nakon te pobjede nad Islandom mi smo bili najsretniji i do kraja smo sve pobijedili osim Njemačke u polufinalu.”
Nakon srebra sa Svjetskog prvenstva, ova europska bronca potvrda je da se rađa jedna nova, velika generacija hrvatskog rukometa. “Mnogi su možda mislili da je srebro bilo slučajnost jer smo igrali kod kuće. Ova medalja je potvrda da to nije tako i da smo na početku nečeg lijepog”, ističe Maraš. Dvije medalje na dva velika natjecanja dokaz su kontinuiteta i najava da Hrvatska, nakon generacija iz Atlante, one Balićeve i Duvnjakove, sada ima novu snagu na čelu s Martinovićem, koja bi mogla dominirati idućih deset godina. Unatoč porazu od Njemačke u polufinalu, za koji ne traži alibi, Maraš smatra da momčad ima razloga za ponos i optimizam.
