ANTONIA Bilić (17), maturantica srednje Trgovačke škole iz Kričaka, izašla je iz svoje obiteljske kuće u okolici Drniša u lipnju 2011. godine i nikada se više nije vratila. Potraga za njom trajala je mjesecima, a tijelo je pronađeno tek 28. studenog 2012. godine.

Posmrtni ostaci su pronađeni u Modrušu kod Josipdola. Nalazili su se uz samu cestu, a uočili su ih slučajni prolaznici.

Svjedoci vidjeli da ulazi u plavi kamion

Antonija je iz obiteljskog doma izašla 7. lipnja 2011. godine oko 8 sati. Oko 10 sati je viđena kako stopira na Čikolskom mostu. Svjedoci su vidjeli da sjeda u plavi kamion.

Posljednji signal s njenog mobitela zabilježen je u 15:40 kod odmorišta Modruš kod Ogulina. 

Dva tjedna kasnije, 22. lipnja, policija je zaustavila plavi kamion kod Svetog Roka koji je odgovarao snimkama nadzornih kamera i zadnjoj lokaciji mobitela nestale djevojke. Ubrzo su doznali da je kamion vozio 48-godišnji Dragan Paravinja.

Nakon 71-satnog bijega policija ga je pronašla i opkolila 24. lipnja u Donjim Srđevićima kod Srpca u Republici Srpskoj. U BiH je Paravinja pobjegao tako što je preplivao Savu. 

Paravinja mijenjao priču 

U Srđevićima su policajci našli oproštajno pismo u kojem je tvrdio da će se ubiti i da nije kriv te da mu je sve namješteno. 

Ipak, u prvom razgovoru s BiH istražiteljima je priznao da je ubio Antoniju Bilić i potom je bacio s jednog od mostova na rijeci Krki.

Po dolasku u Hrvatsku je Paravinja negirao svoje navode iz BiH te ustvrdio kako toga dana uopće nije vozio na dionici gdje je mlada djevojka stopirala. Rekao je i da su dokazi pronađeni u njegovom kamionu podmetnuti. Tek je suđenje utvrdilo što se zapravo dogodilo tog kobnog 7. lipnja u Paravinjinu kamionu. 

Htio je silovati pa je zadavio

Dragan Paravinja je uočio Antoniju sa suprotne strane ceste i pitao je ide li s njim do Zagreba. Kad mu je kazala da putuje prema Splitu, okrenuo je kamion u suprotni smjer kako bi je povezao. Nakon što je ušla u kamion, počeo joj se nabacivati.

“Nabacivao joj se s namjerom da ostvari s njom spolni odnos. Ona je pokušala pobjeći i odgurivala ga je nogama, a on ju je stezao oko vrata dok nije umrla. Tad ju je prebacio iza u kabinu i sakrio tijelo na nepoznatom mjestu. Ubio ju je kako bi prikrio pokušaj silovanja”, navela je u obrazloženju presude sutkinja 2012. godine.

Sve je to vrijeme trajala potraga za Antonijinim tijelom, jedna od najopsežnijih u povijesti Hrvatske, u koju su se osim policije i HGSS-ovaca uključili i brojni građani, no potraga dugo nije dala nikakve rezultate. Posmrtni ostaci Antonije Bilić pronađeni su tek u studenom 2012. u Modrušu kod Josipdola. 

Triput mu sudili, Vrhovni sud mu prepolovio presudu

Suđenje Paravinji započelo je u siječnju 2012. godine, a dvaput je ponavljano. Prvi put je proglašen krivim po svim točkama optužnice i osuđen na 40 godina zatvora. Presuda od 40 godina zatvora potvrđena mu je i u dva ponovljena suđenja, no vrhovni sud mu je prije godinu dana prepolovio kaznu s 40 na 20 godina zatvora. 

U to vrijeme ulazi i šest godina koje je proveo u pritvoru. Sud je kvalifikaciju teškog ubojstva preinačio u obično ubojstvo.